Jovan I. Deretić

српски публициста

Jovan Ilić Deretić (8. januar 1939 — 6. jun 2021) je bio srpski pseudoistoričar, publicista, inženjer, političar i zagovornik autohtonističke teorije o poreklu Srba.

Jovan Ilić Deretić (2009)

Citati uredi

„Međutim, da vidimo činjenice: Licinije je ubijen 325. godine, a Nemanja se rodio 1113. godine. Između njih dvojice zjapi praznina od bezmalo osam vekova, a naučnici su sa velikim naporom, i posle dugih raspri, jedva utvrdili ko je bio Nemanjin otac (...) Osim toga, prema srpskim rodoslovima, Stefan Nemanja je bio Licinijev praunuk, što bi značilo da su Nemanjini otac, deda i pradeda morali živeti po tri ili četiri stoleća.”


„Poslednji vizantijski vojvoda Dalmacije i Hrvatske, Konstantin Sevast, proteran je od strane srpske vojske.”


Milošević je prvo radio za Amerikance i sredinom osamdesetih godina, boravio je u SAD, navodno, sreo sa Dejvidom Rokfelerom. Ali, tamo se nije bavio ekonomijom već isključivo politikom. Kad se vratio u Srbiju, imao je svu njihovu podršku, zaigrao je kobajagi na kartu srpskog nacionalizma, sa onim „Niko ne sme da vas bije” i s frazama: drugovi i drugarice. Bio je proizvod Titovog režima i postojao je plan da on zauzme njegovo mesto. To je bila pogrešna procena Amerikanaca. Ispostavilo se da Milošević ni na jednom mestu nije odbranio nijedan interes Srbije. A nije ispunio američke zahteve da reformiše društvo, dozvoli demokratske izbore, pređe na tržišnu ekonomiju, dozvoli ulaz inostranog kapitala i privatizuje državna preduzeća.”


„Kad god sam se raspitivao da li mogu da se vratim, rekli bi mi otvoreno da će me, ako pređem jugoslovensku granicu, uhapsiti i baciti na doživotnu robiju. Strašno su im smetale moje knjige, pre svega dva toma Istorije Srba i moji novinski članci u kojima sam kritikovao Tita.”


„Ubrzo sam shvatio da postoje dve istorije – jedna koju zastupaju oni koji su na vlasti i druga koju znaju ljudi i prenose je pokolenjima. Počeo sam da sumnjam u istoriju zapisanu u školskim udžbenicima. U srednjoj školi sam pitao profesora gde su nestala sva ta plemena, Iliri, Tračani Dačani. Oni su imali gradove, ustrojstvo društva, vojsku, pismo...Da li su ti starosedeoci jednog dana ustali i odselili se ustupivši teritoriju došljacima, Slovenima. Kako je bilo moguće da nije ostao bar neki zapis o borbama između njih. Profesor nije mogao da mi odgovori. Tada sam rešio da se bavim istorijom. Ali kad sam uzeo skripte sa katedre za istoriju na Beogradskom univerzitetu, shvatio sam da ni tu neću naći istinu. Po nju sam, ispostavilo se, morao u Francusku. Prvo sam završio njihov tehnički fakultet da brzo nađem posao, a potom sam radio popodne da bi prepodne studirao istoriju i pohađao kurseva za latinski i starogrčki. Želeo sam da u tamošnjim, dobro opremljenim bibliotekama i arhivama, istražim spisima iz antičkog perioda, koji u to vreme nisu bili prevedeni ninajedan jezik. Da pronađem tu rupu koju sam još kao srednjoškolac pronašao u srpskoj istoriji. Postavio sam sebi za cilj da oborim laži o mom narodu i da saznam ko ih je, i zbog čega, plasirao kao činjenice.”


„Srpsku praistoriju su izbrisali u 17. veku pomoću dopisivanja spisa cara Konstantina Porfirogenita iz desetog veka. Istina je da postoji jedan njegov spis „O ceremonijama i o temama”, ali ne, kako se već 300 godina tvrdi i spis „O narodima”. Porfirogenit je bio vladar i nije se bavio istorijom. U tom kontekstu ga ne pominje nijedan vizantijski pisac. Ali od 17. veka ustaljena je praksa, u režiji Vatikana, da se mnogi antički spisi cenzurišu ili im se knjige prepravljaju.”


„Istorijska je činjenica da se Nemanja prekrstio. Familija mu je bila katolička. U to vreme podela na katolike i pravoslavce išla je posred srpske zemlje. Nemanjići su vodili rat protiv Radoslava, koji je bio pravoslavac.”


„Najstarije pisano ime Srb nađeno je u Mesopotamiji na glinenim pločicama iz carske Asurbanipalove biblioteke u Ninivi. Pločica potiče 1900 godina pre Hrista i vezana je za ime Nina Belova, vođe prvog kraljevskog pohoda iz Evrope. Tamo na sumerskom piše: „UR Nina sar Serbula”, „Gospodar Nino car Srba ili Srbije”. To je prvi pomen Srba, carske titule i važne reči “Ur”. Od “Ur” potiče reč Uroš. Svi Nemanjići se zovu Uroš, pa su i Mađari od Srba preuzeli reč Ur koja znači gospodin.”


„Grci su došli iz Misira na teritoriju gde su Srbi živeli mnogo ranije. Herodot to lepo opisuje i kaže da su se Grci, pošto su se umnožili, odvojili od Srba i počeli da vode svoju politiku.”


„Troja je potpuno bila srpski grad. Izgradili su ga pripadnici srpskog plemena Dardana koji su naseljavali Dardaniju, teritoriju između današnjeg Skoplja, Prištine i Niša. Jedna struja britanskih istraživača tvrdi da su se Dardani zvali Sardani.”