Vasa Stajić (10. februar 1878 — 10. februar 1947) bio je srpski filozof i pisac. Niz njegovih dela smatra se ključnim za poznavanje istorije Novog Sada.

Citati uredi

„Mađarizovanje u najmanje slučajeva znači nasilje. U većini slučajeva ono je kao neki prirodni zakon. Dolaze u dodir dve etničke mase, od kojih jedna ima u velikoj meri onoga što se zove nacionalni ponos, a druga nema toga gotovo nimalo. Malo-pomalo, nacija koja ima više samopouzdanja, koja o sebi ima visoko mišljenje, osvaja članove nacije koja manje drži do sebe, iako može više da vredi.”


„Bilo je, dakle, mađarizovanja i otpora istome još u XVIII stoleću. Da to zna g. Pekić, on ne bi pisao poglavlja o „utjecaju Hrvata u političkom, administrativnom“ životu Vojvodine, niti bi se oduševljavao time što su Hrvati zapremili važnije administrativne položaje. Ti su Hrvati bili toliko pomađareni, da Bunjevaca i Šokaca danas već ne bi bilo, da su kojom nesrećom pošli za ovom gospodom na visokim mestima politike i administracije.”


„Teško je verovati u neko ugnjetavanje Bunjevaca i katolika od strane Srba pre godine 1743. Ovo je bilo vreme kada su Srbi najžešće proganjani od katolika. U potiskoj granici su, u najboljem slučaju, mogli biti srećni što im niko ne dira u veru. Za prepotentnu katoličku crkvu je, dabogne, bila uvreda već utome, ako su „šizmatici“ o malo žrtava slavili boga na svoj način.”


„Glavna slabost Bunjevaca u Subotici bila je u tome što su se odviše poveravali crkvi.”