Vlado Dapčević je bio jugoslovenski revolucionar, prokomunistički disident, i politički zatvorenik.

Citati

uredi

Ibeovac-Ja Vlado Dapčević

uredi

"Tih godina svijet je bio potpuno podijeljen na dva dijela: na svijet socijalizma i na svijet imperijalizma i kapitalizma. Bila su se stvorila dva hegemona: Amerika, kao glavni hegemon u svijetu imperijalizma, i Sovjetski Savez, kao glavna snaga u svijetu socijalizma. U mnogim evropskim zemljama tada se još nije znalo ko će koga. U Rumuniji je još bio kralj, u Mađarskoj partiji malih posjednika zajedno sa komunistima, u Čehoslovačkoj Benešu i buržoaski demokrati, u Poljskoj slično. Tad je počeo hladni rat koji se svakog trenutka mogao pretvoriti u pravi rat. U takvoj situaciji, svako slabljenje na bilo kom dijelu fronta imperijalizma, značilo je jačanje snaga socijalizma, i obrnuto, svako slabljenje fronta socijalizma, značilo je jačanje snaga imperijalizma. Došla je četrdeset osma. Iz svih onih mojih kolebanja, dilema, razmišljanja, iskristalisala se jedna stvar kao osnovna. Za mene uopšte nijesu bile bitne pojedine rečenice iz onih pisama i rezolucija. Za mene je bilo bitno samo jedno: da li ćemo ići sa Sovjetskim Savezom, socijalističkim taborom i međunarodnim komunističkim pokretom protiv imperijalizma, ili ćemo, hteli mi to ili ne želeli, ići sa imperijalizmom protiv Sovjetskog Saveza i međunarodnog komunističkog pokreta? Bilo mi je jasno da je stvar socijalizma u Jugoslaviji propala ako krenemo ovim drugim putem. Treći put niti sam vidio niti ga ima. Tako mislim i danas, četrdeset jednu godinu poslije toga".[1]
Vlado Dapčević o svojim razlozima da podrži rezoluciju Informbiroa 1948.

Izvori

uredi