Gorski vijenac
поема Петра II Петровића Његоша
„ | U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci! | ” |
„ | Ćud je ženska smiješna rabota! Ne zna žena ko je kakve vjere; stotinu će promijenit vjerah da učini što joj srce žudi. | ” |
„ | Strah životu kalja obraz često. Ko na brdo, ak i malo, stoji više vidi no onaj pod brdom. | ” |
„ | Oči zbore što im veli srce. | ” |
„ | Teško zemlji kuda prođe vojska. | ” |
„ | Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga, al' zube polomi. | ” |
„ | Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka. | ” |
„ | Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tiranin na slaba čovjeka; al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetlija! | ” |
„ | Samoobmana je ubitačna i za ljude i za narode. | ” |
„ | Što ljudi hoće, to i vreme trpi. | ” |
„ | Budale su s očima slepe. | ” |
„ | Iza tuče vedrije je nebo, iza tuge bistrija je duša, iza plača velje pojača. | ” |
„ | Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom. | ” |
„ | Bez muke se pesma ne ispoja, bez muke se sablja ne sakova!. | ” |
„ | Junaštvo je car zla svakoga, a i piće najslađe duševno, kojijem se pjane pokoljenja. Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi! | ” |
„ | Vječna zublja vječne pomrčine nit dogori niti svjetlost gubi. | ” |
„ | Bog vas kleo pogani izrodi!
Što će turska vjera među vama? |
” |
„ | A u ruke Mandušića Vuka biće svaka puška ubojita! | ” |
„ | Viđeste li čudo i znamenje ka' se dvije munje prekrstiše?Jedna sinu od Koma k Lovćenu a druga od Skadra k Ostrogu,krst od ognja živa napraviše! | ” |