Dušan Zelenbaba

Dušan Zelenbaba, bivši srpski političar u Hrvatskoj.

Citati

„ Ko god ima dvije krave, neka proda jednu i kupi pušku. – intervju kninskim novinama, 1990. ”

„ Ovi trenuci pred kojima smo sada su istorijski trenuci srpskoga naroda u Hrvatskoj. A nisu samo u Hrvatskoj. Ovo su istorijski trenuci opstanka srpskoga naroda na teritoriji Balkana i mislim da moramo prići takvoj temi isključivo kao o takvom problemu. Ovo što je ponuđeno – kao nacrt amandmana – uopšte se ne morate truditi da puno čitate. Sve i jedan je uperen direktno protiv srpskog naroda. Mi moramo shvatiti da sad postoji osnovna konfrontacija. Konfrontacija srpskog naroda s jedne strane i konfrontacija hrvatskog naroda. Dokle god postoji rov između srpskog i hrvatskog naroda – Jugoslavije više nema. I nemojmo se zavaravati. Jugoslavija je na izdisaju! Jugoslaviju srpski narod nosi u duši i mi nemamo nikakvog razloga da dokazujemo da smo za Jugoslaviju. Ali je sad najvažnije spasenje srpskog naroda i mislim da treba u tom smislu govoriti. Mi moramo insistirati i raditi na tome da vidimo Srbe u Hrvatskoj u jednim novim i modernim političkim uslovima. Nama, gospodo, nije lako. Juče je ovdje došlo vrhovništvo redarstva da pokažu Srbima da su moć. A pokazali su – da su mali. Zato što je na ulicu ispred stanice milicije izašao srpski narod. Mi ga nismo zvali. Izašao je sam. Da brani svoju miliciju! Ima li igdje u istoriji da narod brani policiju?! Ja sa ove govornice pozivam Jugoslavensku narodnu armiju da se opredjeli! Da li je armija naroda i narodnosti Jugoslavije ili je neka vasionska kategorija?! Predlažem ujedinjenje cijelokupnog srpskoga naroda. Predlažem posebno ujedinjenje na teritorijama Hrvatske. Rekao sam juče gospodinu sekretaru republičkom na uvo da je srpski narod spreman i ako su spremni, da možemo u sportsku bitku.

Srpski delegati, ovo je otvorena konfrontacija. Mi protiv sebe, duboko sam siguran, imamo jedan gori dio hrvatskog naroda. Srpski narod je spreman i sposoban da takvu državu ruši. Krenemo li u rušenje, onda će viditi koliko Srba u Hrvatskoj ima. Da svi ovdje prisutni, kad se vratite svojim kućama, zaboravite na sve podjele! I da radite isključivo na objedinjavanju cijeloga srpstva jer nad srpstvom se nadvio mračni oblak! Ali srpski narod niko nikada pobjedio nije. I to imajte na pameti. Ako se slažete sa mnom, ja sam spreman da izgine nas nekoliko za slobodu naše djece. Ovu državu koja nam se nudi mi priznati nećemo. I to ne da je neće priznati profesor Rašković, Jovo Opačić, Milan Babić ili Zelenbaba. Nego je ne prizna narod. A narod – ko će pobjediti narod, gospodo moja? Ko može pobjediti vaskoliki srpski narod? Jedan pravi narod koji se počeo vraćati pravoslavlju – pa još i to! Ma ko će to pobjediti? Pozivam da se radi svako u svojoj sredini na objedinjavanju srpstva i da se spremimo da proglasimo autonomnu srpsku oblast prije nego li oni proglase ustav Hrvatske! – govor drugog dana nakon pregovora u Donjem Lapcu, 10. septembra 1990.

”

„ Draga braćo Srbi, i sestre Srpkinje, poštovani srpski četnici, donosim vam pozdrave iz Knina, iz SAO Krajine, sa zapadnih granica Srbije, koju smo mi tamo spremni i odlučni da branimo bez obizira što još uvek ne znamo protiv kojih snaga treba da se branimo.

Da li su to ustaše ili JNA, koja je jučerašnjim činom, bacanjem suzavca na srpski narod, jasno stavila do znanja koga štiti i kojim snagama pripada.

Po mom dubokom uverenju, to je dobro jer će se jasno razgraničiti one snage koje su na strani srpskog naroda i one snage koje žele zlo i nesreću srpskom narodu. Srpska Krajina je, u jednom političkom smislu, zaokružena i osmišljena. Ona nije samo Krajina koju sada sačinjava SAO, to je Krajina koja se proteže i na Bosnu i čini nekadašnju Vojnu krajinu – koja u svom prostranstvu uokviruje oko 2.700.000 Srba, i predstavlja onu snagu srpskog naroda koja izvan sadašnje Republike Srbije čini da srpski narod ima budućnost i snagu da svoje istorijske granice odbrani jer su one zaokružene srpskim grobovima i srpskom krvlju.

U tom pogledu, ja sam sretan što se danas nalazim na svetoj gori srpskog naroda, koja će sasvim sigurno vrlo uskoro zauzeti ono mesto koje joj i pripada, za šta se izborio naš Čiča. – govor na Ravnoj gori, iz časopisa Pogledi, maja 1991.

”