Epaminonda (oko 410 — 362 pre n. e.)

  • „Ne treba meni novaca, jer ako kralj hoće ono što je Tivljanima korisno, gotov sam da učinim badava; a ako je štetno, on nema dovoljno zlata i srebra da mene potkupi. Jer neću da zamenim ljubav otadžbine svim blagom ovoga sveta.“ (Kornelije Nepot, Epaminonda, IV)
  • Ako, dakle, hoćete da predvodite Grčku, treba da se bavite u logoru, a ne u palestri. (Kornelije Nepot, Epaminonda, V)
  • „Epaminonda je osuđen na smrt od Tivljana, što ih je primorao da kod Leuktre pobede Lacedemonce, dok pre njegova vojvodstva ni jedan Beoćanin nije smeo da se s njima na bojnom polju ogleda, i s toga, što je jednom bitkom ne samo Tivu od propasti spasao, nego celu Grčku oslobodio i stvar i jednih i drugih dotle doveo, da su Tivljani Spartu osvojili, a Lacedemonci se zadovoljili time, što su čitavi ostali, niti je pre prestao da ratuje, dok god nije nanovo podigao Mesenu, a njihov grad zatvorio obsadom.“ (Kornelije Nepot, Epaminonda, VIII)
  • „Pa ipak ne može se kazati da ja nemam poroda, jer ostavljam za sobom ćerku — bitku Lektrisku, koja ne samo što će me nadživeti, nego mora biti besmrtna.“ (Kornelije Nepot, Epaminonda, IX)
Epaminonda, ilustracija novijeg veka.