Otkrivenje Jovanovo

Knjiga Otkrivenja, poznata i kao Otkrovenje Jovanovo je deo Novog zaveta. Sadržajno, sva je usmerena ka budućnosti. Dok Knjiga postanja, na prvim stranicama Biblije, donosi himnu o stvaranju, Otkrivenje, kao poslednja knjiga Svetog pisma, zaključuje Bibliju vizijom Novog Sveta, Novog Neba i Nove Zemlje. Kao nijedna knjiga Biblije, Otkrivenje je bilo najrazličitije tumačeno zbog apokaliptičke forme, što je u novo vreme dovelo do pojava hrišćanskih sekti na zapadu.

Citati

„Od Jovana na sedam crkava koje su u Aziji: blagodat vam i mir od onoga koji jest, i koji bješe, i koji će doći; i od sedam duhova koji su pred prijestolom njegovijem; I od Isusa Hrista, koji je svjedok vjerni, i prvenac iz mrtvijeh, i knez nad carevima zemaljskima, koji nas ljubi, i umi nas od grijeha našijeh krvlju svojom; I učini nas careve, i sveštenike Bogu i ocu svojemu; tome slava i država va vijek vijeka. Amin. (1:4-6)”

„Ja sam alfa i omega, početak i svršetak, govori Gospod, koji jest, i koji bješe, i koji će doći, svedržitelj. (1:8)”

„Znam tvoja djela, i ljubav, i službu, i vjeru, i trpljenje tvoje, i djela tvoja, i da pošljednjijeh ima više od prvijeh; No imam na tebe malo, što dopuštaš ženi Jezaveli, koja govori da je proročica, da uči i da vara sluge moje da čine preljubu i da jedu žrtvu idolsku. I dadoh joj vrijeme da se pokaje od kurvarstva svojega, i ne pokaja se. Evo je ja mećem na odar, i one koji čine preljubu s njom u nevolju veliku, ako se ne pokaju od svojijeh djela. I djecu njezinu pobiću na mjesto; i poznaće sve crkve da sam ja koji ispitujem srca i bubrege, i daću vam svakome po djelima vašima: A vama govorim i ostalima koji su u Tijatiru koji nemaju nauke ove, i koji ne poznaju dubina sotoninijeh (kao što govore): ne ću metnuti na vas drugoga bremena, Osim koje imate, držite dokle dođem. (2:19-25)”

„I vidjeh, i gle, nasred prijestola i četiri životinje, i posred starješina jagnje stajaše kao zaklano, i imaše sedam rogova, i sedam očiju, koje su sedam duhova Božijih poslanijeh po svemu svijetu. I dođe i uze knjigu iz desnice onoga što sjeđaše na prijestolu. I kad uze knjigu, četiri životinje i dvadeset i četiri starješine padoše pred jagnjetom, imajući svaki gusle, i zlatne čaše pune tamjana, koje su molitve svetijeh. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njezine; jer si se zaklao, i iskupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena, I učinio si nas Bogu našemu careve i sveštenike, i carovaćemo na zemlji. (5:6-10)”

„I posta rat na nebu. Mihailo i anđeli njegovi udariše na aždahu, i bi se aždaha i anđeli njezini. I ne nadvladaše, i više im se ne nađe mjesta na nebu. I zbačena bi aždaha velika, stara zmija, koja se zove đavo i sotona, koji vara sav vasioni svijet, i zbačena bi na zemlju, i anđeli njezini zbačeni biše s njom. I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sad posta spasenije i sila i carstvo Boga našega, i oblast Hrista njegova; jer se zbaci opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našijem dan i noć. I oni ga pobijediše krvlju jagnjetovom i riječju svjedočanstva svojega, i ne mariše za život svoj do same smrti. Za to veselite se nebesa i vi koji živite na njima. Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer đavo siđe k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima. (12:7-12)”

„I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblaku sjeđaše kao sin čovječij, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar. I drugi anđeo iziđe iz crkve vičući velikijem glasom onome što sjedi na oblaku: Zamahni srpom svojijem i žnji, jer dođe vrijeme da se žnje, jer se osuši žito zemaljsko. (14:14-15)”

„I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora više nema. I ja Jovan vidjeh grad sveti, Jerusalim nov, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu. I čuh glas veliki s neba gdje govori: Evo skinije Božije među ljudima, i življeće s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima Bog njihov. I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prođe. I reče onaj što sjeđaše na prijestolu: Evo sve novo tvorim. I reče mi: Napiši, jer su ove riječi istinite i vjerne. I reče mi: Svrši se. Ja sam alfa i omega, početak i svršetak. Ja ću žednome dati iz izvora vode žive za badava. Koji pobijedi, dobiće sve, i biću mu Bog, i on će biti moj sin. A strašljivima i nevjernima, i poganima i krvnicima, i kurvarima, i vračarima, i idolopoklonicima, i svima lažama, njima je dijel u jezeru što gori ognjem i sumporom; koje je smrt druga. (21:1-8)”

„Ja sam alfa i omega, početak i svršetak, prvi i pošljednji. Blago onima koji tvore zapovijesti njegove, da im bude vlast na drvo života, i da uđu na vrata u grad. A na polju su psi i vračari i kurvari i krvnici i idolopoklonici i svaki koji ljubi i čini laž. Ja Isus poslah anđela svojega da vam ovo posvjedoči u crkvama. Ja sam korijen i rod Davidov, i sjajna zvijezda danica. I Duh i nevjesta govore: Dođi. I koji čuje neka govori: Dođi. I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života za badava. Jer svjedočim svakome koji čuje riječi proroštva knjige ove; ako ko dometne ovome, Bog će nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj; I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dijel od knjige života, i od grada svetoga, i od onoga što je napisano u knjizi ovoj. Govori onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro! Amin. Da, dođi, Gospode Isuse. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin. (22:13-21)”