Pavle Solarić
Pavle Solarić (1779. (ili pre 1781) — 6. januar 1821) je bio srpski lingvista, geograf, arheolog, prosvetitelj i pesnik.
Citati
uredi„Vozri okom, vispr k nebu, gore se sve ljubi,
Ponri k adu, preispodni ad se milo snubi.
Cv’jet se šali na livadi, ptica pticu blaži,
Po dnu voda riba svoga dragoljuba traži.
R’jeka r’jeku k sebi mami, u pučinu vuče,
Polje zove u planinu, odziv roni ključe.”
„Čudesa se pjesnom slave, ljudi pjesne ljube
Slova mogu obvetšati, nigda slične trube.
Ja bi pjevo, drzni muzo, čudo svi’ čudesa,
Tim su štedra ublažila život nam nebesa!”
„Ja sam hteo Jugoviće, hteo pjeti Janka,
Slavu srpskih obnoviti s’ starine junaka,
Ali strune, kad se mašim do moje samvike,
Vostrepeću o ljubovi, nježne zveknu like.
Ja pristrojim nove strune, soglasim samviku,
Načnem Marka Kraljevića, hrabrog vjeka diku,
Dušanovu veličati stanem silu rubov,
No samvika vozglašaše opet samo — ljubov.
Zbogom, dakle, vitezovi! Kad samvika neće,
Ja ću pjeti što je milo, ljubve brati cv’jeće.”
