Papa Evgenije III

поглавар Римокатоличке цркве

Papa Eugen III (preminuo 8. jula 1153. godine), rođen kao Bernardo da Piza, bio je na čelu Katoličke crkve od 15. februara 1145. godine sve do smrti 1153. godine.

Citati uredi

„...stvar o kojoj ne možemo da kažemo bez velike tuge i naricanja, grad Edesa... je zauzet i mnogi zamkovi hrišćana su zauzeli oni. Štaviše, arhiepiskop ovog istog grada, zajedno sa svojim sveštenstvom i mnogim drugim hrišćanima, tamo su pobijeni, a mošti svetih predate na gaženje nevernicima i rasturene. Koliko velika opasnost preti crkvi Božjoj i celom hrišćanstvu, i sami znamo i ne verujemo da je to skriveno od vaše razboritosti. Jer poznato je da će to biti najveći dokaz plemenitosti i poštenja, ako ono što je stečeno hrabrošću vaših očeva hrabro branite vi, sinovi. Ali ako bi se desilo drugačije, što ne daj Bože, otkriće se da je hrabrost očeva smanjena u slučaju sinova.”


„Stoga vas sve molimo u Bogu, molimo i zapovedamo, i za oproštenje grehova nalažemo: da se oni koji su od Boga, a iznad svega, veći ljudi i velikaši, muški opašu; i da se trudiš da se tako suprotstaviš mnoštvu nevernika, koji se tada raduju pobedi izvojevanoj nad nama, i da tako odbraniš istočnjačku crkvu – oslobođenu njihove tiranije tako velikim izlivanjem krvi tvojih otaca, kao rekli smo, — i da otmemo iz njihovih ruku mnoge hiljade vaše zarobljene braće, — da se u vaše vreme poveća dostojanstvo hrišćanskog imena i da vaša hrabrost koja je hvaljena u celom svetu ostane neokrnjena i nepokolebljiva.”


„Neki od vas, međutim, žele da učestvuju u tako svetom delu i nagradi i planiraju da krenu protiv Slovena i drugih neznabožaca koji žive na severu i da ih, uz pomoć Gospodnju, potčine hrišćanskoj veri. Obraćamo pažnju na odanost ovih ljudi, i na sve one koji nisu prihvatili krst za odlazak u Jerusalim i koji su odlučili da krenu protiv Slovena i da u tom pohodu, kako je propisano, ostanu u duhu pobožnosti, dajemo isto oproštenje greha...i iste vremenske privilegije kao krstašima u Jerusalimu.”


„Nikakvo rasuđivanje u teologiji ne dovodi do podele između prirode i ličnosti, niti se Bog naziva božanskom suštinom samo u značenju ablativa, već i u nominativu.”