Poslanica Rimljanima
Poslanica Rimljanima je jedna od knjiga Novog zaveta. Nalazi se posle knjige Dela apostolska i po redu je prva poslanica u Novom zavetu.
Citati
uredi„Jer se ne stidim jevanđelija Hristova; jer je sila Božija na spasenije svakome koji vjeruje, a najprije Čivutinu i Grku. Jer se u njemu javlja pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: Pravednik će od vjere živ biti. (1:16-17)”
„Opravdavši se dakle vjerom, imamo mir s Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista, Kroz kojega i pristup nađosmo vjerom u ovu blagodat u kojoj stojimo, i hvalimo se nadanjem slave Božije. Ne samo pak to, nego se hvalimo i nevoljama, znajući da nevolja trpljenje gradi; A trpljenje iskustvo, a iskustvo nadanje; A nadanje ne će se osramotiti, jer se ljubav Božija izli u srca naša Duhom svetijem koji je dat nama. (5:1-5)”
„Jer koji god prizove ime Gospodnje spašće se. (10:13)”
„Molim vas dakle, braćo, milosti Božije radi, da date tjelesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; to da bude vaše duhovno bogomoljstvo. I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija. Jer kroz blagodat koja je meni data kažem svakome koji je među vama da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smjernosti kao što je kome Bog udijelio mjeru vjere. (12:1-3)”
„Dužni smo dakle mi jaki slabosti slabijeh nositi, i ne sebi ugađati. (15:1)”
