Početak bune protiv dahija

Početak bune protiv dahija je jedna od najpoznatijih i najlepših srpskih epskih narodnih pesama o borbi za oslobođenje Srbije ili, kako ih je Vuk Stefanović Karadžić nazvao, pesama novijih vremena (pjesme junačke novijih vremena).

Filip Višnjić

Citati uredi

„Bože mili! Čuda velikoga!

Kad se ćaše po zemlji Srbiji,
Po Srbiji zemlji da prevrne
I da druga postane sudija,
Tu knezovi nisu radi kavzi,
Nit’ su radi Turci izjelice,
Al’ je rada sirotinja raja,
Koja globa davati ne može,
Ni trpiti Turskoga zuluma;
I radi su Božij ugodnici,
Jer je krvca iz zemlje provrela,
Zeman doš’o, valja vojevati,
Za krst časni krvcu proljevati,
Svaki svoje da pokaje stare.”


„Car umrije, a mi ostadosmo,

I mi našeg cara ne slušasmo,
Već veliki zulum podigosmo:
Pogazismo njihovo poštenje,
Svakojake b’jede iznosismo,
I na raju globe navalismo,
I grijotu Bogu učinismo.”


„Bog ubio svakog rišćanina,

Koji drži vjeru u Turčinu!”


„Braćo moja, dvanaest čobana!

Ustanite, obor otvorite,
Iz obora išćerajte svinje,
Neka idu, kuda kome drago;
A vi, braćo, mene poslušajte,
I šarene puške potprašite;
Ako Bog da, te se ono steče,
Šta sam danas radit’ naumio,
Čestite ću vas sve učiniti,
Okovati u srebro i zlato,
A u svilu obuć’ i kadivu.”


„Čujete li, moji sokolovi

Brzo dobre konje posjednite,
Pak trčite u selo Topolu,
Ne bi l’ Crnog pogubili Đorđa:
Ako li nam sad uteče Đorđe,
Neka znate, dobro biti ne će.”


„Drina vodo! plemenita međo

Izmeđ’ Bosne i izmeđ’ Srbije!
Naskoro će i to vreme doći,
Kada ću ja i tebeka preći
I čestitu Bosnu polaziti!”