Federiko Felini (20. januar 1920 — 31. oktobar 1993) je bio italijanski filmski reditelj i scenarista.

Federiko Felini (1965)

Citati uredi

„Sva umetnost je autobiografska; biser je autobiografija ostrige.”


„Čak i da sam krenuo da snimam film o fileu potplata, to bi bilo o meni.”


„Nema kraja. Nema početka. Postoji samo beskrajna strast života.”


„Bioskop koristi jezik snova; godine mogu proći u sekundi i možete skočiti sa jednog mesta na drugo. To je jezik napravljen od slike.”


„Šta je umetnik? Provincijalac koji se nalazi negde između fizičke realnosti i metafizičke...”


„Ne verujem u potpunu slobodu umetnika. Ostavljen sam, slobodan da radi šta god želi, umetnik na kraju ne radi ništa.”


„Novac je svuda, ali i poezija. Ono što nam nedostaje su pesnici.”


„Mislim da je televizija izneverila značenje demokratskog govora, dodajući vizuelni haos konfuziji glasova. Kakvu ulogu u svoj toj buci ima tišina?”


„Ako sam okrutni satiričar, barem nisam licemer: nikada ne osuđujem šta drugi ljudi rade. Ni političar ni sveštenik, nikada ne cenzurišem ono što drugi rade. Ni filozof ni psihijatar, nikada se ne trudim da analiziram ili razrešim svoje strahove i neuroze.”


„Lakše je biti veran restoranu nego ženi.”


„Iskustvo je ono što dobijate dok tražite nešto drugo.”


„Svi znaju da je vreme Smrt, da se Smrt krije u satovima.”


Niče je tvrdio da je njegova genijalnost u njegovim nozdrvama i mislim da je to odlično mesto za to.”


„Cenzura je uvek političko oruđe, sigurno nije intelektualno oruđe. Intelektualno oruđe je kritika, koja pretpostavlja poznavanje onoga o čemu se sudi i protiv čega se bori. Kritikovati ne znači uništiti, već vratiti objekat na njegovo pravo mesto u procesu objekata. Cenzurisati znači uništiti, ili barem suprotstaviti se procesu stvarnosti. Postoji italijanska cenzura koja nije izum političke stranke, već je prirodna za sam italijanski običaj. Postoji strah od autoriteta i dogme, potčinjavanje kanonu i formuli, koji su nas učinili veoma poslušnim. Sve ovo vodi pravo u cenzuru. Da nije bilo cenzure, Italijani bi to sami radili.”


„Najveća društvena jedinica u zemlji je porodica, odnosno dve porodice, redovna i neredovna.”