Dona Heravej istaknuta je profesorka emerita na katedrema istorija svesti i ženske studije kalifornijskog univerziteta u Santa Kruzu, SAD.

Dona Heravej, 2006

Citati уреди

A Cyborg Manifesto уреди

"U centru moje ironične vere, mog bogohuljenja, je slika kiborga".[1]

"Moderna mašina je novonastali besprizorni bog, koji se ruga očevoj sveprisutnosti i duhovnosti".[2]

"Radije bih bila kiborg nego boginja."[3]

"Činilo se da je bogohuljenje uvek zahtevalo da se stvari shvataju veoma ozbiljno."[4]

"Tehnologija nije neutralna. Mi smo unutar onoga što pravimo i to je u nama. Živimo u svetu veza i važno je koje se stvaraju, a koje se raskidaju."[4]

"Sva stvarnost u kasnoj kapitalističkoj kulturi žudi da postane slika za sopstvenu bezbednost."

"Iako su oboje povezani u spiralnom plesu, radije bih bila kiborg nego boginja."[4]

"Granica između naučne fantastike i društvene stvarnosti je optička iluzija."[5]

"Zašto bi se naša tela završila na koži ili bi u najboljem slučaju uključivala druga bića inkapsulirana kožom?"[5]

"Mašine kasnog dvadesetog veka učinile su potpuno dvosmislenom razliku između prirodnog i veštačkog, uma i tela, samorazvijajućeg i spoljašnjeg dizajniranog i mnoge druge razlike koje su se nekada primenjivale na organizme i mašine. Naše mašine su uznemirujuće živahne, a mi sami zastrašujuće inertni."[5]

"Svi smo povređeni, duboko. Potrebna nam je regeneracija, a ne ponovno rođenje, a mogućnosti za našu rekonstituciju uključuju utopijski san o nadi za monstruozni svet bez roda."[5]

"Kiborg je kibernetički organizam, hibrid mašine i organizma, stvorenje društvene stvarnosti kao i stvorenje fikcije."[5]

"Naučna praksa je pre svega praksa pripovedanja. Biologija je inherentno istorijska, a njen oblik diskursa je inherentno narativan. Biologija kao način poznavanja sveta srodna je romantičarskoj književnosti, sa njenim diskursom o organskom obliku i funkciji. Biologija je fikcija prikladna za objekte koji se nazivaju organizmi; biologija oblikuje „otkrivene“ činjenice o organskim bićima."[5]

"Feministička objektivnost znači sasvim jednostavno situirana znanja."[5]

"Pojedinačni vid stvara gore iluzije od dvostrukog vida ili mnogoglavih čudovišta."[5]

"Do kraja dvadesetog veka, našeg vremena, mitskog vremena, svi smo mi himere, teoretizovani i izmišljeni hibridi mašine i organizma, ukratko, mi smo kiborzi."[5]

"Sa ove tačke gledišta, nauka, prava igra u gradu, je retorika, niz pokušaja da se relevantni društveni akteri ubede da je nečije proizvedeno znanje put do željenog oblika veoma objektivne moći."[5]

"Kiborg ne bi prepoznao rajski vrt, nije od blata i ne može da sanja da se vrati u prah."[5]

"Naše mašine su uznemirujuće živahne, a mi sami zastrašujuće inertni."[5]

"Ne radi se samo o tome da su nauka i tehnologija moguća sredstva velikog ljudskog zadovoljstva, kao i matrica složenih dominacija. Slike kiborga mogu da sugerišu izlaz iz lavirinta dualizama u kojima smo sami sebi objašnjavali svoja tela i alate."[5]

"Ironija je o protivrečnostima koje se ne razlažu u veće celine, čak ni dijalektički, o napetosti držanja nespojivih stvari na okupu jer su oboje ili sve neophodne i istinite. Ironija je o humoru ozbiljna predstava. To je takođe retorička strategija i politički metod koji bih volela da bude više poštovan u okviru socijalističkog feminizma."[5]

"Kiborzi nisu poštovani, ne sećaju se kosmosa. Oni su oprezni prema holizmu, ali im je potrebna povezanost, izgleda da imaju prirodan osećaj za politiku ujedinjenog fronta, ali bez avangardne partije. Glavna nevolja sa kiborzima je, naravno, što su oni nezakoniti izdanak militarizma i patrijarhalnog kapitalizma, a da ne govorimo o državnom socijalizmu. Ali vanbračni potomci su često krajnje neverni svom poreklu."[5]

"Mit i oruđe se međusobno konstituišu."[5]

"Ti si kiborg."[5]

"Gramatika je politika drugim sredstvima."[5]

"Svest o isključenju kroz imenovanje je akutna. Čini se da su identiteti kontradiktorni, delimični i strateški."[5]

"U određenom smislu, kiborg nema priču o poreklu u zapadnom smislu konačna ironija jer je kiborg takođe užasan apokaliptični telos Zapada eskalirajućih dominacija apstraktne individuacije, krajnje ja koje se konačno oslobodilo svake zavisnosti, čovek u svemiru."[5]

"Pismo kiborga ne sme da bude o Padu, o imaginaciji nekadašnje celovitosti pre jezika, pre pisanja, pre čoveka. Pisanje kiborga govori o moći opstanka, ne na osnovu prvobitne nevinosti, već na osnovu uzimanja oruđa da se svet koji ih je obeležio kao druge."[5]

Izvori уреди

  1. Haraway, Donna (2016). A Cyborg Manifesto. University of Minnesota Press. 
  2. Haraway, Donna (2016). A Cyborg Manifesto. University of Minnesota Press. 
  3. Haraway, Donna (2016). A Cyborg Manifesto. University of Minnesota Press. 
  4. 4,0 4,1 4,2 Quotes of famous people” (на en). 
  5. 5,00 5,01 5,02 5,03 5,04 5,05 5,06 5,07 5,08 5,09 5,10 5,11 5,12 5,13 5,14 5,15 5,16 5,17 5,18 5,19 5,20 „TOP 25 QUOTES BY DONNA J. HARAWAY”. 

Spoljašnje veze уреди